|
 |
|
ČAJEVAC
(lat. Melaleuca alternifolia, eng. Tea Tree, njem. Teebaum)
Čajevac je niže drvo (5-8 m) uskih listova čije je prirodno stanište relativno malo, ograničeno na područje uz rijeke Clarence i Richmond u New South Walesu u Australiji. Premda se uzgoj čajevca danas uglavnom kultivira, i dalje zahtjeva rast na pustom i vlažnom zemljištu, tako da je proizvodnja čajevca ograničena.
Antiseptičke karakteristike čajevca bile su stoljećima znane lokalnom stanovništvu, Aboridžinima, koji su lišće čajevca vrlo uspješno koristili za liječenje rana, uboda i infekcija. U narodnim su predanjima i „ljekovita jezera“, odnosno lagune u kojima se taložilo otpalo lišće s drveća. Ulje čajevca tijekom Drugog svjetskog rata bilo je obavezatnim dijelom vojničke opreme australijskih vojnika, a početkom prošlog stoljeća u Europi je proglašeno idealnim antiseptikom.
Budući da je proizvodnja ulja iz lišća drveta Melaleuca alternifolia relativno ograničeno, ponekad se po nazivom 'tea tree oil' prodaju ulja iz iste Melaleuca porodice, sličnog mirisa i konzistencije, ali drugačijih svojstava, kao što su Melaleuca cajuputi (cajeput ili cajaput ulje) i Melaleuca quinquenervia (niaouli ulje).
Ulje čajevca (Tea tree oil) dobija se parnom destilacijom ručno ubranog lišća i pupova. Ulje jakog medicinskog mirisa smjesa je od približno sto frakcija (terpinen-4-ol, 1,8-cineol, seskviterpen i para-cimen glavne frakcije), od kojih su neke jedinstvene. Terpinen-4-ol je prepoznat kao važna antimikrobna frakcija koja, djelujući s ostalim uljnim sastojcima kao lipofilnim otapalima, olakšava prodiranje i pojačava protubakterijska, protugljivčna i protuvirusna svojstva ulja.
Ispitivanja su pokazala da je ulje čajevca aktivno protiv mnogih mikroorganizama, uključujući u to i sve tipove Candide i Malassezia furfur i osamdeset drugih tipova gljivica koje izazivaju oboljenja. Ulje čajevca također ima dokazanu aktivnost protiv: Bacteroides, Clostridium, Cryptosporidium, E. coli, Enterobacter, Fusobacterium, Gonococcus, Hemophilus, Herpes virusa, Meningococcus, Microsporium, Peptococcus, Proteus, Pseudomonas, Spirochetes, Staphylococcus, Streptococcus, Trichophyton, Mycoplasma hominis, M. Pneumonie i dr.
1993. godine dokazana je aktivnost ulja čajevca protiv meticilin-rezistentnog Staphylococcus Aureus (MRSA), bakterije koja je rezitentna na antibiotske tretmane.
Svakako je ne samo interesantno nego i značajno otkriće da ulje čajevca ne ubija zdrave bakterije na koži nego jedino bakterije patogene aktivnosti, ako se ulje čajevca koristi svakodnevno i u adekvatnim koncentracijama.
Ulje čajevca dokazano je antiseptično, snažno antimikrobno i imunostimulativno sredstvo bez štetnih popratnih pojava.
| |
 | | |