|
 |
|
Gotovo da i nema žene koja se tijekom života nije susrela s raznim zdravstvenim problemima, ponekad manjim, ponekad značajnijim. Vjerujemo da znanje o intimnom zdravlju pruža nadu i samopouzdanje da se sa svim tim tegobama možemo uspješno nositi.
VAGINITIS
 Što je vaginitis?
INFEKTIVNI VAGINITIS
Što je infektivni vaginitis?
Koje su najčešće vaginalne infekcije?
Normalne promjene koje ne ukazuju na bolesno stanje
Zbog čega dolazi do vaginalne infekcije?
U kojim okolnostima dolazi do promjene kiselosti i ravnoteže vaginalne flore?
Što je vaginitis?
Vaginitis (ili vaginoza) je upala rodnice (vagine), često i stidnice (vulve), najčešće praćena svrbežom, peckanjem, nadraženošću i iscjetkom. Vaginitis je jedan je od najčešćih razloga zbog kojeg se žene obraćaju ginekologu, najčešće zbog bakterijskog vaginitisa i vulvovaginalne kandidijaze. Do vaginitisa može doći zbog:
infekcije (infektivni vaginitis)
lokalne fizičke ili kemijske iritacije (neinfektivni vaginitis)
utjecaja hormona (atrofični vaginitis)
Bez obzira na uzrok upalnog stanja stidnice i rodnice, ono uglavnom za sve žene predstavlja tegobu i izvor neugode koje, ako se na vrijeme ne prepozna i odgovarajuće ne liječi, može dovesti do kroničnih problema i ozbiljnijih komplikacija.
Što je infektivni vaginitis?
Infekcija stidnice i rodnice može doći kao posljedica spolno prenosive bolesti, odnosno prijenosa mikroorganizama intimnim kontaktom koža, sluznica i tjelesnih tekućina, ali i ne mora. Bakterijske i gljivične infekcije moguće su i u osoba koje nemaju spolne odnose, niti su ih ikada imale. Srećom, u najvećem broju vaginalnih infekcija riječ upravo i bude o tim neugodnim, ali relativno bezopasnim stanjima, koja ne zahtijevaju dugotrajna liječenja, a još se lakše preveniraju.
Budući da je ponekad teško razlikovati simptome bakterijskog vaginitisa ili kandidijaze od nekih spolno prenosivih infekcija poput gonoreje, važno je da se pri svakoj pojavi jakog iscjetka ili svrbeža koji ne prestaje za kratko vrijeme, spontano ili nakon korištenja pripravaka u slobodnoj prodaji, obratite svojem liječniku. Jedino mikroskopski pregled brisa uzetog sa sluznice rodnice, a po potrebi i druge relevantne pretrage, može biti osnova za pravu dijagnozu na temelju koje ćete dobiti i odgovarajuću terapiju.
Koje su najčešće vaginalne infekcije?
Tri su najčešća tipa vaginalnih infekcija:
bakterijski vaginitis (bakterijska vaginoza), odnosno bakterijska infekcija
kandidijaza (kandidoza), odnosno gljivična infekcija
trihomonijaza, odnosno infekcija protozoom Trihomonas vaginalis
Pregled karakterističnih simptoma pomoći će njihovom razlikovanju. Pritom imajte na umu da ne moraju svi simptomi biti izraženi, niti u jednakoj mjeri, no to ne znači da infekcija nije prisutna.
| |
KANDIDIJAZA |
BAKTERIJSKI VAGINITIS |
TRIHOMONAS |
| SVRBEŽ |
uvijek |
vrlo često |
često, jako poslije spolnog odnosa |
| ISCJEDAK |
bijeli iscjedak, često gust i sirast |
rijedak bijelo-sivkasti iscjedak, ponekad vodenkast |
bijeli, zelenkasti , žućkasti ili sivkasti iscjedak |
| MIRIS |
iscjedak je uglavnom bez mirisa, no može malo mirisati na kvasac ili slatkasto |
iscjedak neugodnog mirisa, posebno nakon spolnog odnosa |
iscjedak vrlo jakog i neugodnog mirisa
(na ribu) |
| PECKANJE |
peckanje i žarenje spolovila, često jako pri mokrenju |
jako peckanje i žarenje spolnog područja |
često, uglavnom pri mokrenju |
| CRVENILO |
moguće crvenilo spolovila |
uglavnom ne |
vrlo često crvenilo spolovila |
| OTEKNUĆE |
moguće oteknuće usmina i pojava napuklina na upaljenoj koži |
uglavnom ne |
vrlo često oticanje spolovila |
| BOL |
uglavnom ne, rijetko pri spolnom odnosu |
često, pogotovo pri spolnom odnosu |
često, pogotovo pri spolnom odnosu |
Normalne promjene koje ne ukazuju na bolesno stanje
Mnoge se žene zabrinu kad vide promjene u vaginalnom iscjetku, no određene su promjene normalne. Iscjedak je kod zdrave osobe obično proziran ili mliječan, te bez mirisa. On je proizvod žlijezdi unutar vagine i cerviksa (grlića maternice), a svakodnevne male količine tog iscjetka način su na koji organizam uklanja odumrle stanice oljuštene s vaginalne stijenke, odnosno način na koji se naše tijelo brine da rodnica uvijek bude čista i zdrava.
Ipak, boja i konzistencija iscjetka mogu varirati tijekom menstrualnog ciklusa žene, te tako nerijetko postaje gušći i mlječniji tijekom ovulacije, dojenja ili tijekom seksualne uzbuđenosti, ali i dalje bez ikakvog mirisa. Pojačan proziran iscjedak moguć je tijekom ovulativnog razdoblja, ali i opet bez promjene mirisa.
Jednako tako, povremeni kratkotrajni svrbež koji spontano prestaje najčešće je povezan s uobičajenim hormonalnim promjenama. Svaka druga promjena – abnormalno pojačani iscjedak, promijena boje ili mirisa – najčešće ukazuje na to da žena ima vaginitis ili neku drugu spolno prenosivu bolest.
Zbog čega dolazi do vaginalne infekcije?
U normalnim okolnostima vagina ima brojnu i uravnoteženu floru, što znači da su ondje prisutne bakterije i gljivice i kad smo zdravi. Vaginalna se sluznica brani od infekcija kiselom sredinom (pH 3,8-4,2) i laktobacilima (najviše su zastupljeni Lactobacillus crispatus, Lactobacillus jensenii i Lactobacillus gasseri) koji proizvodnjom vodikovog peroksida (H2O2) osiguravaju dezinfekcijski učinak. Ipak, ponekad se ravnoteža vaginalne flore može narušiti, što znači da se smanjuje broj zaštitničkih mikroorganizama u rodnici, kao i kiselost rodnice, čime se stvara povoljan teren za prekomjerno umnožavanje ostalih gljivica i bakterija, koje su također i u normalnim okolnostima prisutne u vagini, ali u određenom postotku. Kao rezultat takve njihove patogene aktivnosti dolazi do nepovoljnog omjera između mikroorganizama prisutnih u vagini, te se počinju javljati tegobe: svrbež, peckanje, nadraženost, iscjedak. A to je najčešće znak prisutne gljivične ili bakterijske infekcije.
U kojim okolnostima dolazi do promjene kiselosti i ravnoteže vaginalne flore?
Na promjenu kiselosti i ravnoteže vaginalnog ekosustava najčešće utječe:
korištenje antibiotika (osim što razorno djeluju na bakterije kojima se liječi neka primarna infekcija, oni nažalost usputno unište i bakterije koje u našem tijelu imaju zaštitničku funkciju, uglavnom u crijevima i spolnim organima)
pad imunološkog sustava (žene oslabljenog imunološkog sustava sklonije su bakterijskom i gljivičnom vaginitisu), odnosno opća neotpornost organizma
stres, fizički ili psihički (stres nije samo šok, zabrinutost, nerviranje, tjeskoba, strah već i premor, putovanja, pretjerane fizičke aktivnosti nedostatna i nekvalitetna prehrana, izgladnjivanje), te kronična iscrpljenost
nošenje uskog ili sintetičnog rublja, tangi i hlača na golu kožu, dugotrajno nošenje najlon čarapa, korištenje dnevnih uložaka i uložaka s nepromočivim folijama koje ne propuštaju zrak (nemogućnost prozračivanja povisuje lokalnu temperaturu i stvara efekt vlažne komore što predstavlja idealan medij za umnožavanje anaerobnih bakterija i gljivica)
nošenje mokrih kupaćih kostima, mokrog rublja ili odjeće (npr. nakon treninga)
visoke vanjske temperature (pojačano znojenje, tj. vlaženje kože)
kupanje u bazenima (klor u vodi isušuje)
korištenje sapuna (svojom lužnatom prirodom smanjuje kiselost spolovila)
spolni odnos (osim što spolni odnos može uzrokovati mehaničku iritaciju, sperma djeluje na promjenu kiselosti rodnice tako da joj povisuje pH, odnosno alkalitet) i promjena partnera
menopauza (pomanjkanje estrogena odražava se i na kiselost rodnice), trudnoća (hormonalne promjene tijekom trudnoće povisuju razinu šećera u vaginalnoj sluzi) i uzimanje oralnih kontraceptiva (može utjecati na metabolizam šećera u organizmu)
korištenje intrauterinih kontracepcijskih sredstava
pogrešne higijenske navike (npr. ispiranje rodnice), nedostatne higijenske navike, ali i pretjerivanje s higijenom
menstruacija (menstrualna krv može promijeniti pH rodnice) te korištenje tampona (tampon koji je uložen u rodnicu dulje od 12 sati može isušiti rodnicu i smanjiti joj kiselost)
| |
 | | |